Konjički sport u Srbiji sve popularniji: Elena Marić

02-10-2020 02:14:03 | | / mojenovosti.com |

Elena Marić je reprezentativka Srbije i sertifikovani trener u preponskom
jahanju sa internacionalnim iskustvom, a uporedo studira hotelijerstvo i
ekonomiju. Cilj joj je da jednog dana skače u inostranstvu na profesionalnom nivou i da trenira mlade talentovane konje. Takodje joj je i cilj da poboljša nivo konjičkog sporta u Srbiji i trenira mlade jahače.


Postavili smo Eleni nekoliko pitanja o njenom bavljenju ovim sportom.


Koliko je konjički sport popularan u Srbiji?

Nažalost, konjički sport u Srbiji nije popularan u onoj meri u kojoj smatram da bi trebalo da bude. Ja se bavim preponskim jahanjem (preskakanje prepona) koji je i olimpijska disciplina,a od nedavno imam konja i za galopski sport. Galopski sport je,
po mom mišljenju, dosta popularniji od preponskog. Više ljudi dolazi da
gleda trke, da se kladi, ljudima koji se ne razumeju u konje i u sport su
trke svakako zanimljivije od prepona. Generalno sve discipline zajedno ne
broje mnogo ljudi. Mislim da je to pogrešno, zato što je uloga konja i
škola jahanja kod dece od velikog značaja. Smatram da je potrebno raditi na
promociji konjičkog sporta u celini, kako bi se što višr približio ljudima
i stekao još više poklonika.

Postoji utisak da je reč o veoma skupom sportu? Da li je to baš tako?

Jeste. Da se razumemo, svaki sport ukoliko se njime bavite profesionalno je
skup. Konjički sport spada u rang elitnih sportova iz razloga što zahteva
mnogo više sredstava. Samo održavanje konja na mesečnom nivou je skupo
(štala, hrana, trener, potkivač, veterinar, prevoz za takmičenja,
kotizacije). Pored znatnih finansijskih ulaganja, ovaj sport kao i u svakom
drugom sportu zahteva mnogo vremena i ulaganja. Konkretno u ovom sportu
pored vas koji ste jahač, vi imate i konja kome morate posvetiti nekoliko
sati dnevno svaki dan (treninzi, timarenje, čišćenje, hranjenje itd...).
Konji su ogledalo svojih jahača. Ovo pričam iz razloga da bih vam
približila koliko je strpljenja, vremena, rada i na kraju novca potrebno
za ovaj sport.

Koliko se žena bavi ovim sportom kod nas?

U Srbiji se više žena a bavi ovom disciplinom u kojoj se i ja takmičim
nego muškaraca. Generalno u svetu je ovo vise muški sport, no zadnjih
godina sve i više žena vidimo na svetskim tabelama i to je neprocenjivo.
Razlog zašto je uvek bilo više muškaraca je taj što ovaj sport zahteva
izuzetno veliku fizičku pripremljenost i snagu. Al, kao sve više žena je
uvidelo da i one mogu da se nose sa time i verujem da će u bliskoj
budućnosti biti gotovo izjednačen broj muških i ženskih takmičara.

Da li i najmlađi mogu da se bave konjičkim sportom?

Ja mislim da je od 7 godina pa na dalje pravo vreme da se počne da se
upoznaje sa konjima na rekrativnom nivou. Sve pre toga treba da bude samo
igra, upoznavanje konja, mamenje, povremeno hranjenje, ali ne i jahanje.

Pokrećete i humanitarnu akciju, kao i rad sa decom? O čemu se tačno radi?

Ja sam članica kluba Horseland koji se nalazi u Šimanovcima i u kojem imam
sve uslove za treninge i pripreme za takmičenje. Što se tiče humanitarnog
dela, upravo smo osnovali Udruženje gradjana "Ekvivalent" koje će se baviti
inkluzijom i terapijom kroz susret sa konjima dece sa invaliditetom,
hendikepom, smetnjama u razvoju, kao i decom generalno. Smatram da je to
jedan divan projekat koji ćemo realizovati uz pomoć mog kluba Horseland,
konjičkog kluba Champion i uz pomoć cele ekipe ljudi koja je učestvovala u
stvaranju ovog projekta. Bice nam veliko zadovoljstvo i čast da svoj deci,
bez obzira na to da li postoji neki hendikep približimo ove divne životinje
i da njima ulepšamo te dana druženja uz konje, a i da nama ulepšamo vreme
provedeno sa sjajnim malim borcima i njihovim roditeljima koji od svih
ljudi na ovom svetu zaslužuju jedan veliki aplauz. Veoma se radujem početku
ovog projekta i sa nestrpljenjem čekam da krenemo sa susretima u kojima će,
sigurna sam, svi uživati.

Ivan Trajković

Foto: Arhiva