Priča iz dnevnika jedne dame- Gospodin Savršeni i leptirići kao mitska bića- IV deo

10-08-2013 11:04:01 | | / mojenovosti.com |

Jutro je donelo nov dan, visoko i veliko sunce koje je pržilo svojim zracima. Činilo se da nije kraj juna, već sredina užarenog jula. Zagledala sam se daleko, skroz dokle se prezao moj pogled sa terase. Ali nisam bila na toj istoj terasi...već zamišljeno u svojim mislima. Ređanje proteklih događaja je bilo brzo, nagomilano, nesređeno i tako se razbacano taložilo u meni.



Imala sam lep stan, mali iznajmljeni kutak na periferiji. Nikada nisam volela centar grada. Bila sam na četvrtom spratu, sa ogromnom terasom koja je imala prelep pogled u daljinu.
Ovog jutra sam bila na terasi, sedela na velikoj udobnoj stolici. Kafa je pravila društvo mojoj odluci da u tim polujutarnjim satima pospremim događaje i spakujem ih u slatke male kocke (tako zamišljam svoje moždane ćelije) lepo sređenog haosa, i tako ga uredim za nove izazove.

Znači od posla do ljubavi, samoj sebi sam potvrđivala i klimala glavom, kao da celu situaciju koja se iznenadno ulogorila u moj život, objašnjavam nekome prekoputa mene. Dug je to put, svakako. S tim što smo mi nekako sa posla odmah prešli na ljubav. LJUBAV?? Bio je vikend, danas posla nema, ali GDE JE TA LJUBAV ? Pa da, disko kugla sinoćna, đuskanje, i ON Gospodin Savršeni, neodoljiv pojam u mojoj glavi.
Ne razuemem zašto me nije otpratio do vrata, čak sam došla kući bez poljubca za laku noć.

Prošla noć je više bila u znaku ruža, vrelih pogleda, želja u mislima, ali bez poljubaca draga moja. Lazem, bio je poljubac u ruku, prelepo je odisao u manirskom znaku- Ja sam Gospodin sa visokim stilom. Osvajao me je onako taktički, taktikom za emotivne lude, kakva sam bila ja. Klasično podgevanje i hlađenje. Meni je ova igra jasna, i moj odgovor je bio takav. Ali ponašanje iznutra koje nisam mogla da kontrolišem, bilo se suprotno. Ruže su jedva stale u vazu namenjenu ne tako velikom buketu. One su me gledale, ja sam gledala njih, eh, da mogu da govore, imala bih odgovor na svako pitanje, šta on želi, šta on misli, šta on hoće?! “Volela sam“ da muškarci vole moj mozak, a da znaju da mogu biti najbolja žena i najkoketnija zavodnica i ljubavnica. Meni je zadivljujuće bilo to da je on jedini muškarac koji je znao, jako dobro znao, kako da me obori sa nogu u tri viđenja, kako da zanemim pred njim. On uvećava moju auru harizme, moju energiju i sve drugo što ide uz mene.

Tog jutra i tog dana moje Sunce nije bilo isto kao i svaki put i svaki dan pre. Ali to ću zanemariti, ruže su prelepe, volim pažnju, a sinoć sam pored njega ja bila princeza. Stariji je bio za mene za mnoga iskustva. Odrastao je uz visoke kriterijume velikog grada. On zasigurno ima “pleme“ žena pored sebe, pomislila sam, i odmah zatim odvratila glavom,. Odakle mi pravo da se osećam loše od te pomisli. Ali jeste, bio je takav, svet je bio njegov, tako sam ga doživljavala, od glave do pete, tako je živeo.

Sedela sam na terasi, još uvek nesređene kose, volim svoje jutarnje rituale, kafa, terasa, pogled u daljinu. To je bila moja vrsta osećaja slobode. Ovog jutra je bila na dnevnom redu, ta moja neprocenljiva sloboda, i slatki polublagi “teleći“ pogled uz osmehivanje. Još samo da čujem reč Leptirić u mojim milsima, i mitsku priču o leptirićima u stomaku. Samoj sebi sam bila smešna, poluočešljana, pod utiskom, u polusvesnom stanju, otprilike. I ko to kaže „Jutro je pametnije od noći.“ Neko koga je mrzelo da razmislja uveče, a ujutru je ustao kao sada ja, tada je video da nema ni normalnog jutra ni pameti. Moje moždane fascikle su bile pune. Dakle, kada će isteći, rok trajanja ove glasne bure u glavi jedne žene, tj. mene. Ja sam ta žena. Žena sa stavom, žena koja vodi imperiju sa sobom, a ne može da se izbori sa mislima od sinoć do jutros. Dan ću nastaviti svojim tokom, srela sam čoveka svog života, na prvi pogled, sudeći po svemu. Ali i to može da se potisne. Ova misao ide na delete, odmah i sada. Izazov je njegova mističnost u svemu što je on.


Ove misli razbaruši zvono na interfonu, neko je bio uporan. Verovatno gospođica koja čisti zgradu. Ali je neko bio baš uporan. Javila sam se oštro da sam prvih mili sekundi čula tišinu... „Hej, sa druge strane, bio sam u prolazu, pa sam mislio da te vidim. Da me vidiš? Zaprepašćeno sam pitala, videvši kakva mi je kosa u ogledalu.“ Ženska posla, znam, ali ja sam princeza iz bajke, ne raščupana frajlica. „Ok, hvala ti.“ Šta je sa mnom, šta hvala, Gospođice zbunjena. „Silazim,daj mi par minuta, prekinula sam svoju nemoć od iznenađenja.
Poluduga kosa je našla utehu u repu, haljina plava, indigo plava, prelepa boja koja je blistala uz moju plavu kosu. Ozarena, opet se spuštam niz stepenice, ovog puta ozarenost nije mogla da nađe skrovište u meni. Isijavala je. On je opet tu.

Izneneđena sam bila, nije bio sam. Tu je bio neki njegov drug, koga vidim prvi put. Pružila sam ruku, ljubazno želevši da se upoznam ujedno i predstavim, ali njegov glas me prekinuo sa „Moja devojka“. Razbesnelo sam bila polaskana. Kada, kako, šta je ovo???? Jel ovo pozorište a ja glavni lik, u visoko kotiranom publicitetu?! „Moja DEVOJKA“ Sad Zemljo otvori se. Da nisam možda ja nešto više prespavala.



Ne znam da li je bilo spontano sa njegove strane ali je izašlo kao raketa i odzvanjalo u mojoj glavi to MOJA MOJA MOJA. Ja sam se dobro snalazila u situacijama sa iznenadnim uzvičnim rečenicama, ali ovo je bilo spontano hrabro. Do sad sam zavidela na svemu što ga je imalo, a sada, sam blago rečeno zatečena. Iskreno prijalo mi je, ali je to dodavalo na haosu , činilo je notu zanosa još lepršavijom i izgubljenijom, i gravitaciju udrmanijom. Jato malenih leptirića je krenulo, u stomaku mi je se sve okretalo. Zar si se izgubila u dve reči, sebe sam ohrabrivala.
Osetila sam se paženom, jesam bila dominantna po prirodi ali čar u njemu je ta što on hitro preskače moje dominantnosti svojom hrabrom pojavom. On je muškarac sa čvrstim stiskom šake i time “moja devojka“ je protresao tle, želim da mi odmah proradi inat. Ništa od inata. Gospođica “Uhvacena u emociji“ je samo onako spontano nabacila osmeh i zajedno držeći se za ovog muškarca krenula ka jednom od letnjih bašta na jedno otprilike egzotično popodne. Biće ovo jedno egzotično i burno leto rekla bih. Jedno da Vam priznam bojim se egzotičnih trenutaka.

....nastaviće se...